Pokušala sam ugurati ključ u bravu, ali bezuspešno. Pokušala sam još jednom, ali ključ nije ulazio, kao da je s druge strane bio uguran drugi ključ. Ali to nije bilo moguće, u kući nije bilo nikoga!
Pri trećem pokušaju vrata su se širom otvorila i ugledala sam nasmešeno lice svoje svekrve.
Šta je radila u našem stanu? I ko joj je dao ključeve? To je zapravo bilo retoričko pitanje jer sam pretpostavljala ko je odgovoran: Moj muž, s kojim sam tek dvadeset dana bila u braku! On, natrpan prtljagom, upravo je izlazio iz lifta i ugledavši svoju majku kako se smeši na našem pragu, ispustio je torbe i poleteo joj u zagrljaj.
“Mama, baš lepo što si došla!”
Na žalost, nisam mogla reći isto i zato sam ćutke ušla u stan noseći torbu koju je moj suprug, potpuno zanesen prepričavanjem događaja s našeg bračnog putovanja, zaboravio pred liftom. Celu večer sam morala da trpim svoju svekrvu koja nam je pripremila večeru i postavila sto.
“Mama, predivna si!” uskliknuo je njen ljubljeni sin kad je ugledao postavljen sto.
Ona mu je vidno zadovoljna odgovorila:
“Pretpostavljala sam da ćete biti umorni nakon tako dugog puta i poželela sam da vas iznenadim…”
I te kako nas je iznenadila! Ja sam se nadala možda ne tako udobnom povratku, ali svakako romantičnijem. Planirala sam da odemo na picu i zatim se nastavimo maziti i ljubiti na našem kauču pre nego što konačno odemo da isprobamo naš novi krevet! Ali, nakon što sam se dobro najela i psihički iscrpila od brbljanja svoje svekrve, bila sam toliko umorna da sam se s mužem samo blago poljubila. Zatim sam, okrenuvši mu leđa, odmah utonula u san i celu noć imala noćne more u kojima je glavnu ulogu imala njegova mama. Na žalost, scena s večerom ponovila se i idućih dana. Kad god bih se požalila na prisutnost svoje svekrve, muž bi tvrdio da joj moramo biti zahvalni jer nam sve skuva i pospremi dok smo na poslu i na taj način štedi naše vreme.