Naučna istraživanja ukazuju da levoruki ljudi brže misle od ostalih

Podeli:

Nekada anatemisani kao smotani i nevešti, ljudi koji pišu levom rukom danas su sve sem autsajderi. Naučna istraživanja ukazuju da brže misle od ostalih i imaju prednost u bavljenju nekim sportovima. Od kad su levoruki dokazali da im mnoge stvari idu od ruke, njihov broj u svetu nezaustavljivo raste. U poslednjih 100 godina broj levorukih se gotovo učetvorostručio i smatra se da oko 12 odsto stanovništva danas piše levom rukom.

Poznati levoruki

Među muzičarima levoruki su Džimi Hendriks, Pol Makartni, Džordž Majkl, Sil, Fred Merkjuri, pevač Nirvane Kurt Kobejn, violinista Nikolo Paganini, Betoven, Bah… Levom rukom je zapisivao epohalne teorije Ajnštajn, a vojne karte iscrtavali su Julije Cezar, Aleksandar Makedonski i Napoleon Bonaparta. Od sportista levom rukom su do pobede stizali Monika Seleš, Džon Mekinro, Majk Tajson. Od poznatih glumaca u društvu levorukih našli su se Greta Garbo, Čarli Čaplin, Tom Kruz, Robert de Niro, Džulija Roberts…

Za moderni bum levorukih u svetu nisu krivi isključivo ni motorika šake ni funkcionisanje mozga, već napuštanje tradicije i uvreženih shvatanja. Naučnici objašnjavaju da današnju decu koja pišu levom rukom više niko ne tera da olovku prebace u desnu ruku. Zato je sasvim razumljivo što je jedna studija u Velikoj Britaniji pokazala da je oko 11 odsto muškaraca i žena uzrasta između 15 i 24 godine levoruko, dok ih je samo tri odsto među starijim sunarodnicima (uzrasta između 55 i 64 godine). Autor knjige “Desna ruka, leva ruka” Kris MekManus objašnjava da su levoruki ljudi tokom 18. i 19. veka imali dobar razlog da prećute kojom se rukom hvataju olovke ili alata. Predrasude o njihovim navodnim nedostacima i nespretnosti bili su razlog što su “levaci” često žigosani u društvu, bez mogućnosti da se venčaju i ostave iza sebe potomke! Kako je omča tradicije labavila, tako su ljudi koji su prirodno levoruki mogli do kraja života to i da ostanu.

Ultrazvuk i testosteroni

Ultrazvučni zraci, tvrde neki istraživači, mogu da utiču na mozak nerođenog deteta. Na taj način se povećava verovatnoća da će dete u utrobi majke, koja je bila izložena zracima, biti levoruko. Po drugoj teoriji, izlaganje višim koncentracijama testosterona pre rođenja može da utiče na levorukost deteta. Nijedna od teza, međutim, nije potkrepljena konkretnim dokazima.

Švrakopis, koji u odraslom dobu prati levoruke, koji su na silu prevedeni u desnoruke, očigledan je dokaz onoga što su naučnici nedavno pouzdano utvrdili: levoruke osobe ni uz dugogodišnju vežbu ne mogu da postanu potpuni “dešnjaci”! Profesori Hartvig Sibner i njegov kolega Stefan Klepel dokazali su to uz pomoć magnetne rezonance. Podsetimo, čovek ima dve polovine mozga – ako je razvijenija leva, osoba je desnoruka i obratno. Kod ljudi koji uvežbavanjem pokušavaju da postanu desnoruki, područja koja direktno utiču na upravljanje pokretima sele se u levu stranu mozga. Međutim, u seobu ne kreću i nadređena područja u planiranju i nadzoru pokreta.

– Levorukih ima više među muškarcima nego među ženama

– U porodicama u kojima je bar jedan roditelj levoruk, 10 do 12 puta češće rađaju se levoruka deca

– Kod 80 odsto levoruke dece javlja se rukopis kao u ogledalu

– Istraživanja na životinjama su pokazala da oko 60 odsto ptica jede koristeći desnu nogu, a 40 odsto levu! Slični rezultati su dobijeni praćenjem ponašanja miševa i kokošaka

– Neke studije pokazuju da levorukost ne mora da znači da će osoba, na primer, i šutirati loptu levom nogom.

Na pitanje šta je razlog levorukosti naučnici još uvek nemaju usaglašen odgovor. Sigurno je jedino da je ova osobina urođena. Ako se zna da se u porodicama u kojima je bar jedan roditelj levoruk 10 do 12 puta češće rađaju levoruka deca, jasno je da nasledni faktor nije zanemarljiv. Utvrđeno je i da se levorukost u većem procentu javlja kod identičnih blizanaca. Naučnici sa Univerziteta Oksford ključ levorukosti našli su u genu LRRTM1, istom onom genu koji po njihovom mišljenju utiče na pojavu bolesti šizofrenije?! Veza između levorukosti i šizofrenije, kao i pretpostavke da levoruki ljudi češće oboljevaju od epilepsije nikada nisu dokazane. Naprotiv, nedavna istraživanja pokazuju da ljudi koji pišu levom rukom brže misle i češće koriste obe moždane hemisfere. Stručnjaci su ispitivali koliko su učesnici spretni u iščitavanju slova sa oftamološke ploče u levom i desnom vidnom polju, što je zahtevalo korišćenje obe moždane hemisfere istovremeno.

Levoruki dobrovoljci su bili brži u razmeni informacija između dve hemisfere od desnorukih (za 43 milisekunde). Naučnici kažu da ljudi koriste obe moždane hemisfere za teške zadatke, ili sa tesnim rokovima, koji zahtevaju interpretaciju brojnih istovremenih informacija. Ova veština nam dobro dođe prilikom igranja kompjuterskih igara, vožnje automobila ili tokom nekih sportskih aktivnosti. Smatra se da levoruki imaju prednost u sportovima poput mačevanja, boksa i tenisa. Svi se slažu, međutim, da je glavni adut levorukih sportista faktor iznenađenja, tj. neočekivani potezi kojima čašćavaju svoje protivnike.

Najmanje Kineza

U zavisnosti od tradicije i kulturnih obrazaca broj levorukih ljudi drastično varira. Na anglosaksonskom području osam odsto muškaraca i šest odsto žena su levoruki, među Japancima levom rukom piše četiri odsto muškaraca i oko dva odsto žena, dok u Kini samo 1,5 odsto ljudi piše i jede levom rukom!

Dok leva polovina mozga obrađuje informacije sistematično i postepeno, desna to čini intuitivno, sa puno emocija i kreativno. Zato je za levoruku decu karakteristično istraživanje i kreativan pogled na svet, ali i sposobnost da primete nešto neobično što većini promakne. Međutim, razvoj levorukih je često skokovit, pa iako neki od njih lako izvode zaključke – teže pamte, nemaju dobru orijentaciju ili imaju teškoće pri pisanju. To je, ipak, samo jedna od faza u prilagođavanju mališana svetu koji je, generalno, skrojen po meri desnorukih.

Njima je prirodno da pišu zdesna nalevo, ali ih ustanovljeni simbolički kanoni teraju da se priviknu na suprotan smer (izuzev kod jezika poput arapskog, hebrejskog i persijskog). Ma koliko se nadali da je rukopis kao u ogledalu umetnički hir velikog i levorukog Leonarda da Vinčija, istina je da 80 odsto sve levoruke dece piše na isti način i zato je neophodno strpljenje roditelja i nastavnika da bi pronašli pravi put u simboličkom svetu. Ljudsko neznanje i glupost učinili su, međutim, da predrasude o levorukim ljudima opstanu u svim kulturama sveta do pre nekoliko decenija. Do danas su se održali izrazi “ustati na levu nogu” (biti neraspoložen) ili “imati dve leve ruke” (biti smotan). Međutim, odbojnost prema levorukima nije novijeg datuma. U Mesopotamiji leva ruka je simbolizovala nesreću ili kaznu od bogova, a u hebrejskom predanju povezivana je sa demonima. U italijanskom jeziku reč levoruk vodi poreklo od latinske oznake za nesavršenost, a u mnogim drugim jezicima sinonim je za glupog, nesrećnog i nespretnog čoveka.

Snaga nauke je odagnala mračnu senku sa levorukih, ali oni i dalje moraju da se nose sa izazovima sveta, prilagođenom desnorukima. Ako ste desnoruki i probate da upotrebite makaze za levoruke, znaćete o čemu govorimo. Zbog toga mnoge kompanije plasiraju proizvode koji bi trebalo da olakšaju život ljudima koji se najviše služe levom rukom. Dobili su svoju verziju otvarača za konzerve, makaze, alatke i muzičke uređaje.

PREPORUKA ZA VAS

FB Komentari

komentari

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *